Naslovna     Kalendar     Adresar     

Početna » HKC Blacktown » Povijest

Povijest

 


Crkva i pastoralni centar Gospe Velikog hrvatskog zavjeta u Blacktownu


  HKC Blacktown

 

Među Hrvatima u Sydneyu žive i djeluju od sredine 1957. i hrvatski franjevci kao dušobrižnici hrvatskih katolika. U svome su djelovanju prošli isti put koji je prošla i većina hrvatskih poratnih doseljenika: zajedno s hrvatskim vjernicima najprije su bili više od jednog desetljeće gosti po australskim katoličkim crkvama širom grada, a zatim su kupili staru crkvu u Summer Hillu koju su obnavljali godinama i uz nju podizali pastoralni centar. Konačno su 1985. razgranali svoje djelovanje još u dva nova hrvatska katolička centra. Jedan u Blacktownu, a drugi u St. Johns Parku.

Poslije 1970. sve se više Hrvata selilo na zapad i jugozapad Sydneya. U tom su dijelu grada još fra Rok Romac i fra Lambert Ivančić uspostavili okupljališta hrvatskih katolika u Mt. Druittu i Blacktownu. U tim naseljima mise su bila dvaput mjesečno. Godine 1978. summerhillski franjevci napuštaju ta dva vjernička okupljališta i sabiru vjernike u Doonsideu, naselju koje leži između Blacktowna i Mt. Druitta, i ondje slave misu svake nedjelje. Prije 1985. u Doonsideu se okupljalo više vjernika nego li u kojem drugom okupljalištu izvan Summer Hilla. Dušobrižnici su stoga odlučili tražiti pogodno gradilište u tom dijelu grada da bi podigli crkvu i novi pastoralni centar.

Godine 1980. ukazala se na više mjesta u tom dijelu Sydneya mogućnost kupiti zemljište za gradnju pastoralnog centra. Jedno je bilo na podrucju St. John's Parka u Fairfieldu, dok je drugo bilo u Blacktownu. Kako su summerhillski dušobrižnici u to vrijeme smatrali da je zajednica hrvatskih vjernika u stanju podići samo jedan novi pastoralni centar, odlučili su kupiti zemljište na području Blacktowna, i to na području East­ern Creek, uz samu veliku prometnicu Great Western Highway. Zemljište je bilo zakupljeno 3. travnja, a isplaćeno 15. travnja 1981. god. Već 12. lipnja 1981. ustrojen je crkveni odbor za gradnju novoga pastoralnog centra s predsjednikom Ivicom Radačićem, zamjenikom Jerkom Čurkovićem i blagajnikom Ivanom Biličićem. Ostali članovi odbora su bili: Maks Buk­ovac, Nevenko Krnčević, Joso Prusac, Ivo Kamber, Ivan Bajac, Slavko Hrženjak, Drago Klinsić i Mate Džaja. Zemljište je kupljeno za 196.500 dolara, a idejni plan je predviđao da ondje valja podići: prostranu crkvu, školsku zgradu, dvoranu za vjernička okupljanja, stan za svećenika, starački dom i ostale prateće objekte i parkiralište. To su summerhillski franjevci 3. svibnja 1981. priopćili hrvatskim vjernicima posebnim letkom odlučivši također mjesečnim biltenom izvješćivati vjernike o napredovanju izgrad­nje.

Gradsko poglavarstvo najprije je odgađalo dati dopuštenje za izgrad­nju novoga pastoralnog centra, jer gradska skupština još nije bila odlučila hoće li to zemljiste biti u sastavu industrijske zone ili zone slobodne izgrad­nje. Kad je načelnik Blacktowna 16. srpnja 1981. dao nadu da će zemljište biti u zoni stambene izgradnje, organizirao je hrvatski katolički centar u Summer Hillu skupljanje potpisa u prilog takvom rješenju i uručo molbu s više od 1.500 potpisa gradonačelniku Johnu Aquillini. Ipak je konačni odgovor bio negativan, što je zaustavilo sydneyske dušobrižnike u ostvari­vanju njihove namjere, ali ih nije navelo da od nje i odustanu. Briga za pronalaženje gradilišta i podizanje novog pastoralnog centra bila je povjerena fra Josipu Švendi, kojega je u međuvremenu upravno vijeće Hrvatske franjevačke provincije u Zagrebu izabralo za voditelja pastoralnog centra i franjevačkog predstojnika u Summer Hillu. Zemljište u Eastern Creeku je početkom 1985. prodano za svotu od 525.000 dolara.

Novo zemljište našli su sydneyski dušobrižnici početkom 1984. u Blacktownu, a 23. ožujka 1984. su isplatili njegovu cijenu koja je iznosila 300 000 dolara. Nakon što su razmotrene ponude građevinskih poduzet­nika, prihvaćena je ona koju je dala građevinska tvrtka McNamara pa je 24. siječnja 1985. s njom potpisan ugovor o gradnji novog pastoralnog centra u Blacktownu. Građevinski sklop je obuhvaćao crkvu i stan za svecenike te parkiraliste, a troškovi su iznosili 1,478.690 dolara. O svemu tome dušobrižnici su posebnim pismom obavijestili vjernike, u veljači 1985. nakon sto su na Svijećnicu, 2. veljače te godine započeli radovi. Takoder su dušobrižnici bili odlučili, i to na prijedlog fra Tonija Mutnika, da ce nova crkva biti posvećena Gospi Velikog hrvatskog zavjeta, pa su objavili riječi kardinala Kuharića koji je zaželio da to bude "zavjetno svetište svih Hrvata koji žive u Australiji, nova Marija Bistrica". Među summerhillskim fran­jevcima je tada vladalo uvjerenje da će novi pastoralni centar u Blacktownu "postati središnje mjesto za sve hrvatske katolike Sydneya".

Procelja Crkve

Započete radove je 25. kolovoza 1985. blagoslovio blacktownski biskup mons. Bede Heather a tada su se već sasvim jasno nazirali oblici nove crkve. Crkva je bila završena za 9 mjeseci, a njezinu posvetu su za­jednički obavili 24. studenoga 1985. biskup Heather i zagrebački pomoćni biskup mons. Mijo Škvorc. A u ime australskih vlasti otvorenje novog pas­toralnog centra je tom zgodom obavio Ron Mullock, zamjenik premijera savezne države New South Wales. Nova crkva ima oblik kružnog isječka. Polukružni zid je u staklu, kako bi i izvan crkve bio slobodan pogled na oltar. Svetište crkve, tj. oltar, svetohranište i ambon, smješteni su u proširenom uglu isječka. Na zidu tog svetišta je veliki drveni križ. Ispod križa, a lijevo od oltara je niša s Pralikom Gospe Velikog hrvatskog zavjeta. U zidu s desne strane oltara je svetohranište. Taj lik Gospe Velikog hrvat­skog zavjeta ostavio je 1980. kardinal Kuharić u crkvi u Summer Hillu "kao trajnu uspomenu na svoj posjet i znak povezanosti između naših iseljenika u Australiji i Crkve u Hrvatskoj".

Ispred Gospina lika je ambon za čitače, a s druge strane oltara ambon za svećenika. Na zidu svetišta, s desne strane oltara je slika koja prikazuje krštenje Hrvata. Ispod slike je krstionica koja ima oblik krstionice hrvatskog kneza Visešlava. Na zidu pak, s lijeve strane oltara je slika hrvatskih bogou­godnika. To su: sveci Nikola Tavelić i Leopold Mandić, blaženici: Augustin Kažotić, Marko Križevčanin i Katarina Kotromanička, te velikani duha: kraljica Jelena, sluga Božji Petar Barbarić i kardinal Alojzije Stepinac. Is­pod te slike, uz električne orgulje, je mjesto za crkveni zbor. U zidu crkve s te lijeve strane oltara su tri ispovjedaonice u posebnim prostorijama. Sak­ristija je na ulazu u crkvu, tj. u pokružnom dijelu crkve. Sjedišta u crkvi razdijeljena su u šest blokova, usmjerena su prema oltaru, u svemu ima oko 600 sjedaćih mjesta. Kako ima u crkvi još 400 stajaćih mjesta, a vani pod natkritim dijelom crkve, uza zid od stakla ima još mjesta za 500 ljudi, pod krov se može smjestiti 1500 ljudi i sudjelovati u bogoslužnim slavljima. Pod crkve se spušta prema oltaru. Crkvu ukrašuju i kipovi svetaca: Majke Božje, sv. Antuna i sv. Franje, sv. Ivana Krstitelja, sv. Josipa, te sv. Petra i Pavla kao i u reljefu izrađene postaje križnog puta. Kipove, glavni križ i križni put izradio je kipar i rezbar Engelbert Picol-Ruiz, umjetnik švicarskog podri­jetla. Slike pak pokrštenja Hrvata i hrvatskih duhovnih velikana su djelo Renisa Zuestersa, slikara latvijskog podrijetla. Pred crkvenim ulazom je takoder toranj u koji su smještena zvona koja je prije 1970. bio pribavio iz Austrije fra Rok Romac i postavio ih na crkvenom zemljištu u Tumbi Umbi.

Zvona crkve u Blacktownu

U istom sklopu sa crkvom, i to vezano uz svetište crkve, podignute su jednostavne i skromne prostorije pastoralnog ureda i svećenički stan.

 

Na ulazu pak u crkveno zemljište, i to s lijeve strane ulaza u crkvu, iznikla je 1991. samostalna gradevina, velika zgrada pastoralnog i školskog centra. Pristup u zgradu je sa strane crkve: stepenice vode u otvoreni nadsvodeni ulaz i zatim u predvorje iz kojeg se pristupa u tri skolska razreda, knjižnicu, uredske sobe te veliku dvoranu s kuhinjom i pripadnim sanitarnim prostori­jama.

 Dvorana HKC Blacktown

Dvoranu je akademski slikar Ivan Rogina ukrasio brojnim slikama s motivima gradova, značajnih građevina, te prirodnih ljepota Hrvatske. Taj građevinski sklop uz veliku dvoranu ima i dvije manje dvorane u visokom prizemlju. Novi je građevni sklop blagoslovio 24. studenoga 1991. black­townski biskup Bede Heather, a otvorio ga je na posebnoj prigodnoj svečanosti 12. rujna 1993. kardinal Franjo Kuharić.

 

S desne strane pristup­nog asfaltiranog ulaza u kompleks centra je veliko parkiraliste za 288 auto­mobila, a na asfaltirano parkiraliste nastavlja se park koji seže daleko iza crkvenih zgrada. U tom parku crkveni odbor priređuje piknike vodeći skrb ne samo o kulinarskoj ponudi nego takoder o nastupima pjevača, svirača te folklornih grupa i plesača.

Crkvom i pastoralnim centrom u Blacktownu upravlja fra Toni Mut­nik, ureditelj crkve i graditelj novog pastoralnog i školskog centra. Uz njega cijelo vrijeme kao dušobrižnik djeluje fra Euzebije Mak, koji ujedno vodi i hrvatski katolički centar u Newcastleu. Godine 2006. fra Euzebije odlazi u St. Johns Park, a na njegovo mjesto iz Hrvatske dolazi fra Zvonimir Križanović.

 

 

 

 

 

 

 

 

Anketa

Molim se dragom Bogu:

Svaki dan više puta!
Jedanput u tjednu!
Ponekad samo!
Nikad!

Obavijesti
Izrada web stranica i programiranje: logIT